Istorija

Istorija Srpskog naroda

Slom Srbije

 

Kao poslednju uslugu, koju su, i sami ugroženi, mogli učiniti Srbima, Rusi su, posle teških pregovora, uneli u taj ugovor jednu tačku, koja je imala da spasava kompromitovanog saveznika. Ta, posle često mnogo spominjana, osma tačka Bukureškog Ugovora predviđala je za Srbe potpunu amnestiju i jednu vrstu samouprave, o kojoj su se Turci imali sporazumeti sa Srbima, a koja bi odgovarala onoj što su je imali Grci na Arhipelagu. Turska je, tom istom tačkom, dobila pravo da uvede svoju vojsku u srbijanske gradove i da srpska utvrđenja, podignuta tokom rata, može porušiti. Posle osam godina ratovanja Srbi su tim ugovorom bili bačeni na onu polaznu tačku, koju su mogli imati ako ne već 1804, a ono sigurno 1807. god. Ičkov mir davao je više. Ali, u ovaj se mah nije moglo više postići. Međutim, mada su i ovi rezultati bili mali i toliko skromni, da ih Rusi nisu smeli iskreno i u celini ni priznati Srbima, oni su, ipak, naročito s međunarodnog gledišta, značili dosta. U jednom aktu međunarodnog karaktera, koji je imao jednu vrstu obaveze prema Rusiji, Turska je pristala da unese odredbu kako će se u pitanju samouprave jedne svoje pokrajine sporazumevati sa svojim podanicima. Mi dobro znamo koliko su se Bećir-paša i Porta od početka ustanka branili i od pomisli, da se neka druga sila meša u njihove pregovore. Ovo je sad bila krupna tekovina. Turska je njom dala Rusiji pravno sredstvo, da uvek može krenuti srpsko pitanje i uticati na njene unutrašnje stvari. U Carigradu se to odmah primetilo i sultan je s toga isprva odbijao da ratifikuje tu i još jednu za nas beznačajnu tačku ugovora.

Srbi dugo nisu znali šta je bilo ugovoreno u Bukureštu. Rusi su ih držali u zabludi, jedno što su verovali da su te odredbe privremene i da će se posle moći okrenuti na bolje, a drugo što nisu hteli da Srbi izgube veru u njih. Lično se car brinuo zbog toga. S ruske strane, i to službene, poručivalo se Srbima, kako carska vojska namerava s njima i ostalim Jugoslovenima preduzeti veliku akiju protiv Francuza u dalmatinskom Primorju, možda s planom da se koliko-toliko rastereti ruski severni front. Novi zapovednik južne vojske admiral P.V. Čičagov davao je u tom pravcu čak i uputstva za rad. To je bila misao samog cara Aleksandra. Ruski ljudi počeli su da vežbaju srpske vojnike i da ih tobože pripremaju za tu saradnju. Može se misliti kakvo je iznenađenje bilo za Srbe, kad su tek sa turske strane doznali pravo stanje stvari i kad ih je zapovednik turske vojske pozvao da predaju gradove! Karađorđe je tvrdo verovao, da je to neka turska podvala i odbio je, od prve, taj poziv. I posle toga rusko obaveštenje niti je bilo potpuno ni iskreno; čak je izrično naređeno ruskim pretstavnicima u Srbiji, da se sadržaj osme tačke saopšti Srbima samo u izvodu i sa ublažavanjem izraza. Ruski posebni izaslanik još je 15. avgusta u manastiru Vraćevšnici zaklinjao Srbe na vernost caru Aleksandru. Kad se na kraju doznala istina, ona je delovala porazno. Srbi su se osetili ne samo prepušteni sami sebi, zavađeni s Turskom i sa Austrijom, nego čak i prevareni. To je izazvalo duboko razočaranje i uticalo je teško na moral i vođa i boraca. Odlazak ruskih garnizona iz Srbije i povlačenje ruske vojske iz Vlaške i Moldavske bili su predznaci sloma.

Turci su s početka bili spremni da pregovaraju s ustanicima, ako i ne s namerom da prime sve njihove uslove, a ono da ih saslušaju i da ispune ono što bi smirilo široke redove. Ali kad su videli srpsko ustručavanje i rusku tešku situaciju, i kad su na njih delovale sugestije ruskih protivnika, Turci su izmenili stav. Sultan je dao i suviše jasno osetiti koliko je bio protivnik Bukureškog Ugovora. Srpski deputati upućeni su u Niš, i to sa malo dobih izgleda. Kao prvi uslov za pregovore, u duhu osme tačke, i kao znak dobre volje ustanika, paše su tražile da Srbi puste tursku vojsku u gradove i predaju topove i oružje. Turci nisu bili voljni da gube vreme dugim pregovorima, a hteli su i da srpsko pitanje skinu s dnevnog reda dok je Rusija zaposlena s Napoleonom. Energični Kuršid-paša, Srbima dobro poznat sa ofanzive iz 1809. god, koji je krajem avgusta 1812. postao veliki vezir, tražio je brze odluke. Njegovi ustupci Srbima bivali su sve manji. Od njih se najpre tražilo da u znak dobre volje predaju gradove, a on je sad zahtevao da se pre svega pokore i prime ono što im se da. Srbi su iz početka tražili samoupravu, ali su Turci odbili odmah da im priznaju "kraljevinu u carevini". U koliko su Turci postajali tvrđi, u toliko su Srbi bivali mekši i malodušniji. Ruski saveti u Carigradu da se o Srbima vodi obzira kolikogod se može usporavali su malo turske krajnje mere, ali srpsku sudbinu, u taj mah, nisu mogli bitno da izmene. Turci su pratili kako se razvijaju događaji u Evropi. Kad im se, posle primirja u Plesvicu, učinilo da će Rusija dobiti slobodnije ruke i da bi, možda, mogla postaviti srpsko pitanje, oni se rešiše da svrše posao pre toga. I početkom jula 1813. krenuše, po unapred spremljenom planu, tri turske vojske na Srbiju, od Vidina, Niša i sa Drine.

Položaj Srba bio je veoma težak. Sami, bez ijednog prijatelja, veoma oskudni s municijom, zavađeni među sobom, oni su bili klonuli već pre početka borbe. Duga uveravanja da se ne mogu održati sami, bez naslona na koju veću silu, ušla su u sve njihove duše i sad su ih, kad je to postala stvarnost, paralisala. Kod sveta je nestalo onog pravog oduševljenja za borbu, jer je bilo i suviše prilika da se razočara u svojim vođama i u njihovim shvatanjima dužnosti prema zemlji i narodu. Sam Karađorđe nije više bio onaj stari. Borba i sa spoljašnjim i sa unutrašnjim neprijateljima istrošila je u velikoj meri njegove živce, i njegovu snagu, i njegov zamah. Njega beše već poodavno obuzela sumnja u ishod stvari i otrovalo nepoverenje prema ljudima. Još pre turskog napadaja, 30. marta 1813, predviđajući poraz, on je molio dozvolu da se može preseliti u Rusiju. U leto on se i razboleo, izgleda od tifusa; u najtežim danima, kad je njegovo prisustvo bilo potrebno da digne duh i ozari ljude, on je bolan ležao u Topoli i malaksavao sve više, i fizički i moralno.