Žirafe
su najviše kopnene životinje na svetu. Odrasle žirafe dostižu
visinu između 4 i 5,5 metara, a teške su po više stotina kilograma.
Postoji oko 8 podvrsta žirafe koje naseljavaju mahom Afriku.
Žirafe se ubrajaju u neteritorijalne životinje i žive u velikim
krdima koja tumaraju po prostranstvima afričkih savana.
Hrane se pretežno lišćem drveća (akacija i drveta "kombretum")
zbog čega se i smatra da imaju izuzetno dugačak vrat, a katkada
i pasu travu ukoliko uoče mlade i sočne izdanke nakon neke
retke afričke kiše. Ipak, pošto ima tako dugačak vrat (2-2,5
m) žirafa izbegava da se hrani travom, jer pritom mora da
široko raširi prednje noge i polako se spusti gotovo do zemlje
da bi pasla.
U
takvom položaju žirafe su veoma ranjive i izložene iznenadnom
napadu lavova koji uobičajeno izbegavaju da napadaju žirafe,
jer su one u stanju da im lako uteknu. Ipak, žirafa mora da
zauzme taj položaj kada pije vodu, ali to čini retko, jer
svu potrebnu vodu dobija iz sočnog lišća koje raste na vrhovima
najvišeg drveća i, pošto niko osim žirafa ne može da dospe
do njega, ono praktično predstavlja obilje hrane za žirafe.
|
Odrasle
jedinke pojedu i do 35 kg biljne hrane dnevno, a zatim, kao
i svi preživari, u najtoplije doba dana, odlaze u skrivena zasenjena
mesta gde se odmaraju do sumraka preživajući pojedenu hranu.
Žirafe
veoma brzo trče - u galopu dostižu brzinu i do 60 km/h, što
ih, posle predstavnika porodice mačaka, svrstava u najbrže
životinje savana. Žirafe su posebno karakteristične i po tome
što se smatraju gotovo nemim - retko ko može da posvedoči
da je ikada čuo oglašavanje žirafe. Ipak, veruje se da one
nisu potpuno neme - one, naime, imaju samo slabije razvijene
glasne žice koje ne proizvode glasan zvuk, već žirafe, kada
su ugrožene, veoma tiho muču nalik kravi. Češće muču male
žirafe, obično kada dozivaju svoje majke, ali je i to retko.
Žirafe su i životinje koje imaju najveće srce - veće čak i
od slona ili kita. Žirafino srce ima u prečniku i do 60 cm,
a može biti teško i preko 20 kg. To je zato što srce žirafe
mora biti izuzetno snažno i kadro da krv pumpa ne prilično
veliku visinu, u proseku na visinu od 5 m - do njene glave.
Žirafa
ima veoma razvijeno čulo mirisa i sluha. Njene osetljive uši
u stanju su da registruju i najmanji šum, a njen njuh je upozorava
na opasnost iako je ona kilometrima daleko od nje. Žirafa
se prevashodno brani stalnim kretanjem, a u slučaju direktne
opasnosti daje se u brz beg ili se u direktnom sukobu veoma
dobro brani snažnim udarcima svojih nogu, kopita ili vrata.
Takođe, štiti je i njena naročita obojenost koja joj pomaže
da, kada stoji pritajena u predelima "šarene senke",
bude potpuno "maskirana" i neprepoznatljiva za neprijatelje.
Ipak, žirafa nema direktnih neprijatelja u prirodi.
Ženke
žirafa se kote pretežno jednom godišnje donoseći na svet najčešće
jedno, retko dva mladunčeta koja su već posle nekoliko sati
od rođenja sposobna da stoje na nogama i trčkaju za majkom.
Hrane se majčinim mlekom tokom prvih nekoliko meseci, a zatim,
kako rastu, počinju da dosežu vratom do visokih krošnji i
da jedu biljnu hranu. O mladunčadima se, pored majke, brinu
i ostali članovi krda, pretežno mlađe ženke, tako što ih okružuju
sa svih strana, da ne bi nepažnjom postali plen grabljivih
lavova, a po potrebi ih spremno brane i po cenu sopstvenog
života. Žirafe se takođe uspešno gaje i razmnožavaju i u zoo-vrtovima
širom sveta i njihova su najčešća atrakcija.
|