ISTORIJA

 

Atinsko vaspitanje

priredila: Sanja Jović

 

Atinsko vaspitanje je, za razliku od spartanskog koje je bilo veoma strogo i jednostrano, bilo slobodno i mnogostrano, a njegov cilj je bio stvaranje duhovno i telesno zdrave i harmonične ličnosti. Dečaci su do sedme godine vaspitavani u porodici, a od sedme su polazili u školu, dok su devojčice ostajale kod kuće gde su se, pod nadzorom majki, pripremale za buduću ulogu žene i domaćice. U osnovno obrazovanje dečaka spadali su čitanje, pisanje, računanje, pevanje i sviranje na liri. Od 13. godine života dečaci su polazili u "palastru" gde su izvodili telesne vežbe koje su kasnije usavršavali u gimnazijama (na grčkom "gimnazij") u kojima su pored telesnog dobijali i političko i filozofsko obrazovanje da bi se bolje pripremili za vođenje državničkih poslova. Od 18. do 20. godine života mladići su dobijali i vojničko obrazovanje. Pravo na ovo vaspitanje imali su sinovi samo slobodnih građana, dok su deca robova bila potpuno isključena iz sistema obrazovanja. Atinsko vaspitanje bilo je mnogo bolje od spartanskog, jer je dopuštalo razvoj individualnih talenata pojedinaca i lakše sticanje položaja u društvu.