Petkovica
se smatra jednim od najstarijih manastira na Fruškoj gori, mada
nije poznato tačno kada je stvarno i podignut. Narodna legenda
ga pripisuje Jeleni Štiljanović, udovici despota Stefana Štiljanovića,
koja je tu provela i svoje poslednje dane. Međutim, to teško da
odgovara istini. Osnovni podatak na osnovu kojeg se pretpostavlja
okvirno vreme podizanja manastira jeste iz vizitacije 1753. godine,
gde se navodi da je iznad zapadnih crkvenih vrata (iznutra) stajao
zapis na kojem je pisalo da su crkva i trpezarija sazidane u vreme
igumana Akakija. Na žalost ni tada se nije mogla iščitati iz zapisa
godina kada je crkva podignuta, jer je baš taj deo bio oštećen.
No, skoro je sigurno da se radi o početku XVI veka (1558).
Manastir je obnovljen tek na inicijativu Arsenija Čarnojevića.
"Obnovite Petkovicu, koja je bliže vas. Ja sam čitao u Pećkom
Kondiku i u srpskom letopisu, gde su napisane sve crkve i manastiri
Srpske zemlje, sve kad je koja i u koje doba sazidana" savetuje
on kuveždinskog igumana Jevsevija.
Čini se da je Petkovica bila oduvek metoh mnogo većeg i bogatijeg
šišatovačkog manastira (stoga mogućnost da ju je baš Šišatovac
podigao). No, to nije značilo da je bratija ovih manastira bila
složna. Početkom XVIII v. manastiri su se počeli deliti između
sebe u mnogo čemu, a to je bilo vidljivo u tome što se bratija
delila na Petkovčane i Šišatovčane. Tek "zavješčanijem"
od 4. oktobra 1741. godine to je prekinuto i manastiri su se sjedinili
u jedan i imaju zajedničkog igumana u Šišatovcu, s tim da bi u
Petkovicu bila slana naizmence (na svakih nekoliko godina) po
dva monaha koji bi se brinuli o njoj. Polovinom XVIII v. manastir
je još uvek aktivan i izgleda dosta dobro materijalno stoji, jer
Opis iz 1753. godine tvrdi da je posedovao stvari, knjige, ikone,
odežde. Postojao je ikonostas izrađen 1735. godine (sa 26 ikona
na njemu), na kojem se posebno isticao monumentalni krst.
Svakako da od svih fresaka najviše pažnje privlači poprsje Hrista
Pantokratora koje je naslikano u temenu kupolne kalote. U ovom
momentu ova freska je velikim delom oštećena tako da na njoj možete
da vidite samo fragmente. Svi likovi
su prikazani
bledi u licu, koji kao da su u potpunosti
obuzeti svojom duševnom i telesnom askezom.
Ne vidi se nigde na njihovim izrazima bilo kakva strast, već samo
duhovni izraz. Iako izgleda kao umetnikov propust,
upravo ih to čini toliko privlačnim.
Vremenom, manastir je počeo naglo da siromaši. Početkom XX veka
on nema skoro ništa. Kako je konak bio sklon padu srušen je 1908.
godine, a česma sa vodom zatrpana. Ipak, danas se manastir Petkovica
spominje isključivo zbog izuzetne vrednosti svoje arhitekture
budući da ona predstavlja čist tradicionalni stil naše arhitekture,
tako redak na Fruškoj gori (jedina pored Rakovca i Hopova). Crkva
je sazidana od kamena u obliku detelininog lista.
Slava manastira Petkovica je Prepodobna mučenica Paraskeva
- 8. avgust (26.jul) i Prepodobna mati Paraskeva - sveta Petka
- 27. (14) oktobar.