ZANIMLJIVOSTI

 

NAŠA KULTURNA BAŠTINA

- MANASTIRI -

(priredio: Predrag Grozdanić)


Petkovica

Đurđevi stupovi

Petkovica se smatra jednim od najstarijih manastira na Fruškoj gori, mada nije poznato tačno kada je stvarno i podignut. Narodna legenda ga pripisuje Jeleni Štiljanović, udovici despota Stefana Štiljanovića, koja je tu provela i svoje poslednje dane. Međutim, to teško da odgovara istini. Osnovni podatak na osnovu kojeg se pretpostavlja okvirno vreme podizanja manastira jeste iz vizitacije 1753. godine, gde se navodi da je iznad zapadnih crkvenih vrata (iznutra) stajao zapis na kojem je pisalo da su crkva i trpezarija sazidane u vreme igumana Akakija. Na žalost ni tada se nije mogla iščitati iz zapisa godina kada je crkva podignuta, jer je baš taj deo bio oštećen. No, skoro je sigurno da se radi o početku XVI veka (1558).

Manastir je obnovljen tek na inicijativu Arsenija Čarnojevića. "Obnovite Petkovicu, koja je bliže vas. Ja sam čitao u Pećkom Kondiku i u srpskom letopisu, gde su napisane sve crkve i manastiri Srpske zemlje, sve kad je koja i u koje doba sazidana" savetuje on kuveždinskog igumana Jevsevija.

Čini se da je Petkovica bila oduvek metoh mnogo većeg i bogatijeg šišatovačkog manastira (stoga mogućnost da ju je baš Šišatovac podigao). No, to nije značilo da je bratija ovih manastira bila složna. Početkom XVIII v. manastiri su se počeli deliti između sebe u mnogo čemu, a to je bilo vidljivo u tome što se bratija delila na Petkovčane i Šišatovčane. Tek "zavješčanijem" od 4. oktobra 1741. godine to je prekinuto i manastiri su se sjedinili u jedan i imaju zajedničkog igumana u Šišatovcu, s tim da bi u Petkovicu bila slana naizmence (na svakih nekoliko godina) po dva monaha koji bi se brinuli o njoj. Polovinom XVIII v. manastir je još uvek aktivan i izgleda dosta dobro materijalno stoji, jer Opis iz 1753. godine tvrdi da je posedovao stvari, knjige, ikone, odežde. Postojao je ikonostas izrađen 1735. godine (sa 26 ikona na njemu), na kojem se posebno isticao monumentalni krst.

Svakako da od svih fresaka najviše pažnje privlači poprsje Hrista Pantokratora koje je naslikano u temenu kupolne kalote. U ovom momentu ova freska je velikim delom oštećena tako da na njoj možete da vidite samo fragmente. Svi likovi su prikazani bledi u licu, koji kao da su u potpunosti obuzeti svojom duševnom i telesnom askezom. Ne vidi se nigde na njihovim izrazima bilo kakva strast, već samo duhovni izraz. Iako izgleda kao umetnikov propust, upravo ih to čini toliko privlačnim. Vremenom, manastir je počeo naglo da siromaši. Početkom XX veka on nema skoro ništa. Kako je konak bio sklon padu srušen je 1908. godine, a česma sa vodom zatrpana. Ipak, danas se manastir Petkovica spominje isključivo zbog izuzetne vrednosti svoje arhitekture budući da ona predstavlja čist tradicionalni stil naše arhitekture, tako redak na Fruškoj gori (jedina pored Rakovca i Hopova). Crkva je sazidana od kamena u obliku detelininog lista.
Slava manastira Petkovica je Prepodobna mučenica Paraskeva - 8. avgust (26.jul) i Prepodobna mati Paraskeva - sveta Petka - 27. (14) oktobar.