O životu antičke Budve dragocene podatke pruža njena nekropola,
slučajno otkrivena 1938. godine. Bez stručnog nadzora samo manji
dio bogatog grobnog materijala je spašen i danas se nalazi u
muzejima na Cetinju, Beogradu, Zagrebu, Splitu i privatnim
kolekcijama. Sistematska istraživanja otpočela su 1952. i sa
prekidima su trajala sve do 1982.godine. Istraživanja su pokazala
da je nekropola bila u upotrebi više od jednog milenijuma.
Najstariji grobovi pripadaju počecima IV veka pre nove ere, a
najmlađi kraju V ili početku VI veka nove ere. U osnovi se radi o
dve nekropole, starijoj – helenističkoj, od IV pa do kraja I veka
pre nove ere i mlađoj – rimskoj, od I pa do kraja IV, odnosno
početka VI veka nove ere. U helenizmu se koriste zidane,
pravougaone grobnice sa jednim ili više sahranjenih pokojnika uz
koje se prilažu bogati grobni prilozi, najčešće keramičke posude
tipa tzv.
Gnatia
keramike, delovi ličnog naoružanja i luksuzni nakit poreklom iz
grčkih zlatarskih radionica.
U okviru rimske nekropole tokom I i II veka primjenjivao se ritual
spaljivanja pokojnika, čiji su ostaci smeštani ili u jednostavno
jame u zemlji ili u specijalne keramičke, staklene ili kamene
recipijente – urne, za koje su se ponekad gradile veće kamene
konstrukcije sa komorama i nadgrobnim spomenicima sa natpisima i
reljefnim ukrasima. Od početka III pa do kraja V veka, pokojnici
su sahranjivani u zidane kamene grobnice. Uz pokojnike, bez obzira
da li se radi o spaljenim ili sahranjenim, polagane su različite
posude od keramike i stakla, oružje i nakit. Posebno su brojne
staklene posude.
Bogatstvo grobnih konstrukcija i grobnih priloga pokazuje da je
antička Budva svoj ekonomski i kulturni procvat doživela tokom I i
posebno tokom II veka i da već od početka III veka počinje njena
postepena degradacija. Ovo se posebno zapaža u siromaštvu oblika i
priloga u grobovima V i VI veka, kada Budva već pripada Vizantiji.