
Sve
bliže i bliže cilju.
A šta se desi (i dešavalo svima) ako ne držiš balans? Elem,
ili ti padneš sa sanki, ili izvrneš sanke ili (najčešće) - oba...
Kako je najčešće udaljenost izmedju sanki bila skoro kilometar,
i kako su kučići svojevoljni, oni odoše a ti si tu gde
si... Kako već rekoh, njihov posao je da vuku, i to što si ti
pao je bonus... Zato su vodiči bili skroz napred i skroz nazad.
Šta se desi kad oni padnu? Oni imaju kanap zavezan za njih i
sanke. Idealno, trebali bi da ustanu, zavežu kanap za drvo,
itd. No, prvo nema drveća svuda a drugo, kad odskačeš naokolo
po snegu i ledu zavezan za jureće sanke, nisi baš u poziciji
da uspešno vezuješ kanap za drvo... Sve ovo objašnjava
zašto sa kučićima koji trče 10-15 milja na sat mi prelazimo
30 milja dnevno za oko 6 sati sankanja... (ili bi to bilo bolje
zvali - padanja).