PUTOVANJA
PSEĆOM  ZAPREGOM  KROZ  ALJASKU
Dušan Maletić

| uvodna strana |


Sve bliže i bliže cilju.

A šta se desi (i dešavalo svima) ako ne držiš balans? Elem, ili ti padneš sa sanki, ili izvrneš sanke ili (najčešće) - oba... Kako je najčešće udaljenost izmedju sanki bila skoro kilometar, i kako su kučići svojevoljni, oni odoše a ti si tu gde si... Kako već rekoh, njihov posao je da vuku, i to što si ti pao je bonus... Zato su vodiči bili skroz napred i skroz nazad. Šta se desi kad oni padnu? Oni imaju kanap zavezan za njih i sanke. Idealno, trebali bi da ustanu, zavežu kanap za drvo, itd. No, prvo nema drveća svuda a drugo, kad odskačeš naokolo po snegu i ledu zavezan za jureće sanke, nisi baš u poziciji  da uspešno vezuješ kanap za drvo...  Sve ovo objašnjava zašto sa kučićima koji trče 10-15 milja na sat mi prelazimo 30 milja dnevno za oko 6 sati sankanja... (ili bi to bilo bolje zvali - padanja).

("klikom" na sliku prelazite na sledeću stranicu)