Jednoga
dana, 1763. godine, mladi Škotlanđanin James Wat popravljao je
model jedne mašine. To je bila parna mašina, otkrivena šezdeset
godina ranije, koja se koristila za pumpanje vode iz rudnika uglja.
Dok je vršio opravku doneo je veliku odluku: pokušaće da napravi
bolju parnu mašinu.
Izučavao
je vodenu paru, i vršio mnoge eksperimente. Na kraju je konstruisao
prvu potpunu parnu mašinu. Na njegovu radost, mašina je proizvodila
više pare u odnosu na svoju veličinu nego mašina starog tipa,
uz manju potrošnju goriva. Wat se tome potpuno posvetio. Postao
je ortak fabrikanta Metju Boltona iz Birmingema. Uskoro su zbog
svojih mašina postali slavni.
Mada
su im parne mašine bile dobre, samo su pokretale osovinu unazad
i unapred. Wat 1781. čini svoj drugi pronalazak. To je značajan
datum jer je Wat uspeo da parnim mašinama pokrene točak.
Tako
je svet dobio novi izvor energije. Parna mašina se koristila za
pogon točkova lokomotiva, brodskih elisa i mašina u fabrikama.
Ovo je bio početak nove ere-veka pare.