Istorija

Istorija Srpskog naroda

Mađarska prevlast u Bosni i Srbiji

 

Na politiku Sandalja Hranića nesumljivo je uticao njegov šurak, despot Stevan, odlučni pristalica Sigismundov. Mudra, i lepo obrazovana gospođa Jela, vaspitno je delovala na karakterne osobine malo sirovog bosanskog vojvode, koji je, ipak, važio kao lično pitomiji od Hrvoja. Dubrovčani, u jednom svom pismu iz 1412. god., izrično kažu, da despot i Sandalj potpuno drže se zajedno. To je približavanje Sandaljevo Sigismundu otuđivalo Hrvoja od budimskog dvora. Ono je, u isti mah, pokazivalo koliko u njihovoj politici nije bilo dosledne načelnosti, i koliko su više preovlađivali lični momenti i lične ambicije. Za lične interese, a ponekad i za lične ćudi, žrtvovalo se sve, bez obzira kako će to delovati na ljude i uticati na moralne osobine u državi.

Početkom 1413. god. prodro je sultan Musa u despotovu državu. Neposredan povod za napadaj, sem želje za osvetom zbog Stevanova i Đurđeva držanja, dalo mu je to, što se odmetnuo od njega Hamza, gospodar gradova Svrljiga i Sokoca, i prišao Srbima. Musa je išao na Srbiju duboko kivan, sa namerom da je skrha i onesposobi za dalje akcije. Hteo je čak da u nju, posle pobede, dovede nove turske doseljenike i da razbije srpsku etničku celinu. Savladavši Hamzu u Sokocu on je odmah dao premeštati srpsko stanovništvo odatle na drugu stranu. Kad je upao na despotovo područje osvojio je čitav niz gradova Bolvan, Lipovac, Koprijan i Stalać. I ta je sva naselja raskućio isto kao i ona oko Timoka. Za vreme ovih borbi naročito se istakao branilac Stalaća, hrabri vojvoda Prijezda. On je izgoreo zajedno sa svojom kulom nehoteći se predati. Narodno predanje i pesma kazuju, da je zajedno sa ženom skočio u Moravu, kad je video da Turci iz podruma, tajnim kanalima počinju da prodiru u grad. Iako je Morava, dok joj je oko izvorišta i slivova bilo mnogo šume, imala više vode nego sad, ipak je taj skok, iz dosta udaljenog grada, bio prosto nemoguć.

Despot Stevan obratio se odmah za pomoć Muhamedu i ostalim prijateljima. Stigoše mu vojvoda Sandalj, mačvanski ban Ivan Morović i raniji odmetnici Musini, a odazvao se i Muhamed. Musa je pohitao da zapreči spajanje Muhamedove vojske sa Stevanovom, ali nije uspeo. Muhamed ga je vešto obišao i stigao u Kruševac. Iz tog mesta krenula je saveznička vojska, pod despotovim vođstvom, prema jugu i doprla je do Novog Brda. Tu se zaustaviše despot, Sandalj i Morović, a ostala vojska pođe i dalje, vođena od Đurđa Brankovića i Muhameda. Odlučna borba bila se pod Vitošem, na reci Iskru, kod sela Čamorlu. Đurađ Branković, uz koga se nalazio čelnik Radič, "čovek najhrabriji i najmudriji i koji je mnogo svršavao lepim rečima", veštim udarcem s boka odluči pobedu za saveznike. U turskoj vojsci bilo je mnogo nezadovoljstva i izdaje i s toga je njena borbena vrednost bila znatno oslabljena. Poraženi Musa naže u beg, ali ga potere stigoše i udaviše (5. jula 1413.).

Pošto je dobio presto pomoću saveznika Muhamed I se lepo odužio svojim pomagačima. Despot dobi Znepolje i grad Koprijan i "druge oblasti", koje se ne pominju izbliže. Srbija je posle toga duboko odahnula. Đurađ Branković, potpuno izmiren sa Stevanom, oženio se po drugi put 1414. god. Irenom Kantakuzenovom i približio se Vizantiji i hrišćanskom savezu. Sa Stevanom zajedno on se sad trudio da oporavi Srbiju od svih ovih ratnih nevolja, koje su zadešavale zemlju od spoljašnjih i unutrašnjih neprijatelja. Za punih osam godina posle ovog - slučaj tako redak u našoj prošlosti - Srbija je, nesmetana ni od kog, uživala blagodeti mira i postala pitomo i mirno sklonište za mnoge stradalnike iz okolnih oblasti. Agrarna zemlja lako se lečila, i nije čudo što je despotovina, sa svojim bogatim i plodnim krajevima uskoro procvala i u materijalnom pogledu bila potpuno sređena. Početo delo privredne i kulturne obnove moglo se mirno da nastavlja. Na više strana u zemlji nikoše novi manastiri, manje velelepni nego oni u državi Nemanjića, ali ipak važni kao nova kulturna središta (Veluće, Tresije, Blagoveštenje blizu Ždrela, Vinča i naročito lepi dekorativni Kalenić). Despot je naročito razvio i ulepšao Beograd i napravio već tada od njega u svakom pogledu prvi grad Srbije. Kulturno i politički Srbija odavno nije bolje stala kao u drugoj periodi Stevanove vladavine.