Istorija

Istorija Srpskog naroda

Stevan Nemanja

 

Posle ove teške lekcije Nemanja više nije pomišljao na otpor protiv Manojla. Sav se dao na sređivanje prilika u svojoj državi. Naročitu je pažnju obratio suzbijanju bogumilske jeresi i jačanju pravoslavlja. Protiv jeretika je upotrebio vrlo oštre mere: njihovom učitelju odrezao je jezik, a sledbenike je čak i spaljivao ili naterivao u beg; imanja im je zaplenio, a knjige spalio. Njegova braća morala su da mu se pokore i priznaju njegovu vrhovnu vlast, da bi mogla da zadrže svoje oblasti. Kraj oko zapadne Morave držao je Stracimir, koji je osnovao Bogorodičnin Manastir u Gracu (Čačku), a u Zahumlju je vladao "veliki knez" Miroslav, osnivač manastira Sv. Petra na Limu, za kim je bila udata sestra bosanskog bana Kulina. Miroslav je navukao na se prekore papske kurije i 1181. god. prokletstvo jednog papinog legata, što je uzeo zaštitu neretljanske Kačiće, koji behu ubili spletskog biskupa Rajnerija, i što je zadržao za se biskupov novac. Sem toga, Miroslav je sprečavao da se urede odnosi i popune mesta u nekadašnjim katedralnim sedištima njegove oblasti. Miroslavov šurak, poslovični bosanski ban Kulin, javlja se pouzdano od 1180. god., a verovatno je i od ranije vladao u Bosni. Možda je on došao neposredno iza bana Borića, negde odmah iza 1163. god. Sad je, kao i Nemanja, priznavao vrhovnu vlast Vizantije.

Još u punoj muškoj snazi, sa 58 godina, umro je 24. septembra 1180. god. silni car Manojlo, poslednji veliki car Vizantije. Njegova vladavina, mada puna uspeha, bila je u stvari više niz sjajno izvedenih vojničkih manevara, nego državničkih konstrukcija. I s toga je, još za njegova života, bilo jasnih znakova da Vizantija pati od dosta nevolja, koje on nije uspeo da otkloni; posle njegove smrti zlo je, naglo i nepoštedno, uzelo neodoljiv mah. Carev sin, Aleksije, bio je maloletan, a njegova okolina, odmah od prvog dana, poče borbu za vlast. Veštim spletkama i s retkim cinizmom dočepa se prestola Andronik Komnen, rođak Manojlov, čovek velike darovitosti, ali još veće pokvarenosti i svireposti. Čim su neprijatelji Vizantije saznali za Manojlovu smrt i za krize u dinastiji, spremiše se da povrate i okaju sve, što su izgubili za Manojlove vlade. Već u zimu 1080/1. zauzeli su Mađari severnu Dalmaciju zajedno sa mletačkim ali njima odanim Zadrom. Na vest, da je u Carigradu zatvorena Manojlova udovica, prešao je mađarski kralj Bela, prijatelj i štićenik Manojlov, 1182. god. u otvoren napadaj i na dunavskoj liniji, prema Beogradu i Braničevu, pošto je zauzeo Srem. Pokolj Latina u Carigradu, koji su pomagali nepopularnu vladu careve udovice, izazva protiv Vizantije ogorčene proteste i ubrza odluke za osvetu. Kad pogibe careva udovica i posle mladi car Aleksije, uz druga lica iz carske kuće i aristokratije, Andronikova vladavina bi žigosana kao najgrublja. I Stevan Prvovenčani kod nas zabeležio je, kako u Carigradu nastade "car ljuti i krvoprolijatelj". Protiv Vizantije diže se mađarski kralj Bela i s njim u savezu Nemanja i, kako izgleda, bosanski ban Kulin. Bela je hteo da sveti carevu udovicu, svoju svastiku, a u stvari da nastavi ekspanzivnu politiku Mađarske, koju Manojlo beše zaustavio. Nemanja je išao za tim, da oslobodi Srbe od Vizantije i da proširi svoje državno područje. Bosanci su ratovali uz mađarsku vojsku.

Vizantisku vojsku u istočnoj Srbiji, prema Mađarima, vodili su Aleksije Vranas – Andronik Lapardas. Na glas, da je Andronik preuzeo vlast u Carigradu, među njima nastadoše nesuglasice i potom rastrojstvo u vojsci. Vranas je bio za Andronika, a Lapardas protiv njega. Ovaj drugi napusti vojsku i krenu za ličnim avanturama. Razumljiva je stvar, da ova vojska nije mogla biti podesna za veće akcije. Mađarska i srpska vojska potisnula je Grke iz moravske doline i prodrla je sve do Sofije, opljačkavši Beograd, Braničevo, Ravno, Niš i samu Sofiju. Mađari su tu prekinuli ratovanje i vratili se natrag, a Nemanja je ostao da dalje ratuje za svoj račun. Glavna Nemanjina osvajanja izvršena su u ovo vreme, od 1183-1190. godine; na žalost, tačna hronologija njegove aktivnosti još nije utvrđena. On je potpuno pokorio Zetu u celom njenom opsegu, zajedno sa Skadrom, i čitavo bokeško primorje. Od svih gradova izdvojio je i poštedio Kotor (1185. god.); u njemu je čak sazidao i svoj dvor. "Grčko je ime istrebio", piše Prvovenčani, "da im se ne pominje otad u toj oblasti". Tom prilikom uklonjena je iz Zete i stara domaća dinastija, odnosno njen poslednji vladar, veliki knez Mihajlo. 20. avgusta 1189. god. našla se Mihajlova žena Desislava, u pratnji barskog arhiepiskopa Grgura i nekih drugih dvorskih ljudi, kao begunica u Dubrovniku, gde je predala opštini dve lađe. Barski arhiepiskop uzalud je tražio veza i možda pomoći kod svog spljetskog u Hristu brata; u ovaj mah nije bilo nikog, ko bi hteo i mogao da spreči Nemanjinu akciju u tom pravcu.